Zamka za špijune

Book Cover: Zamka za špijune
Deo od Banja za nerotkinje series:
  • Zamka za špijune

Ovo je original knjige koja je objavljena na engleskom pod nazivom Spy Trap.

Marina je bila u grupi žena je upala u zamku koju je vojska postavila za špijune. Optužene su da na minijaturnim memorijskim karticama prenosi informacije ključne za odbranu zemlje.
Vojnici veruju da su ih zašile negde u odeću ili zalepile na kožu, a možda čak zavukle negde u sebe gde misle da oni ne mogu ni da traže.
Ne mogu?
Možete li da zamislite kako izgleda kada grupa vojnika pretražuje jednu vezanu ženu? Kako je pretražuju čak i tamo gde ni jedna ne bi pomislila da će da se usude da traže?
Marina je bila sigurna da ni krije ništa, ali je pretraga vojnika donela ogroman uspeh.
Za nju.

 

Excerpt:

. . .

„Vojniče, tebi je obaveza da proveriš da li ona negde na koži ima zalepljen taj flaster sa vojnim tajnama. Da li bi ti želeo da to uradi neko sa onim grabuljama?“

Ne, samo ne grabulje, zadrhtala sam od same pomisli.

„Ne, samo ne grabulje“, procedio je on šapatom.

„Onda moraš rukama, prstima. Evo, gledaj mene, pa ponovi na tvojoj strani.“

To nije u redu, zinula sam da se pobunim. A ako to čuje oficir pa im naredi da uzmu grabulje?

Protrljao je rukom ispod dojke, liniju spoja sa telom, pa donju površinu, lagano je gurao sisu na gore. Obuhvatio je šakom ispod bradavice i blago je stisnuo, gnječio.

Mladi vojnik je pratio i ponavljao svaki njegov pokret.

Trzala sam se od njihovih dodira, pokušavala da pobegnem, da ih izbegnem, ali se nisam usudila da nešto kažem. Onda mi je podsvest nametnula umirujuću misao.

ČITAJTE VIŠE

Možda će ovo pomoći tom tužnom mladom vojniku da nešto nauči.

Umirila sam se i opustila. Topla prijatnost je ispunila tkivo mojih grudi, navodila moju kičmu da se izvije prema njima, pa se razlivala niz moj stomak, pravo između mojih nogu.

„Proveri sada spoljnu stranu“, pritisak prstima jedne, pa palcem druge ruke, „pa unutrašnju“, prsti sa unutrašnje strane, palčevi sa spoljne, uzdizali su mi dojku u špic prema ušiljenoj bradavici. Mišići mog stomaka su drhtali, a grudi bujale.

„Ovo je najbolje proveriti ustima, jezikom“, vruć i vlažan jezik je dodirnuo vrh moje leve bradavice, malo palacao, trenutak kasnije drugi jezik vrh desne. Morala sam da zažmurim, moje telo je upijalo osećaje slasti.

Posle desetak sekundi su jezici sinhronizovano prešli preko areola, pa su usne okružile moje cele bradavice i usisale ih.

U mojoj svesti je bljesnula čista ekstaza, euforija, nagonila me je da vrisnem od miline, pa plačem i pevam istovremeno, ali se nisam usuđivala ni glas da pustim, da onaj debeli oficir nešto ne čuje pa da njihove jezike zameni oštrim grabuljama.

Samo se moja kičma snažno izvijala da moje grudi što više ugura u njihova usta.

„U ovom delu ispod sisa se koža preklapa“, stariji vojnik je objašnjavao mlađem. „Tu je idealno mesto da se nešto sakrije i nalepi. Uhvati ovako i podigni“, stisnuo je moju bradavicu između palca i kažiprsta, malo zavrteo i povukao na gore.

Kao plamen se mešavina bola i prijatnosti proširila mojim telom.

Mlađi je to uradio isto, ali malo grublje, čvršće, verovatno se bojao da dojka ne isklizne. Zastenjala sam, skoro jauknula.

„Nežno... Sada drugom rukom lagano ispipaj, ovako. A onda jezikom, on je najosetljiviji.“

Desetinu protivrečnih osećanja su mi prostrujala od tog donjeg dela, iz dubine tkiva, od raspaljenih bradavica, zaustavila su mi dah i izazvala potop između nogu.

Počeli su izuzetno detaljnu analizu mojih grudi. Proveravali su ih prstima, usnama, jezicima, odozgo, odozdo, sa svake strane, pažljivo gnječili da nema nešto sakriveno duboko u njima.

Posebnu pažnju su vlažne usne i jezici poklonili mojim bradavicama, da slučajno nije nešto zalepljeno uz sam vrh, zamaskirano u areoli, sakriveno ispod.

Od silne slasti i zadovoljstva koje su odatle strujale kroz celo moje telo jedva sam uspela da zadržim stisnuta usta i potisnem glasove sreće koji su želeli da izlete, da vrisnu, da celom svetu objave da sam žena, žena koja ima divne, bujne grudi željne pažnje, ljubljenja i milovanja.

„Moramo da krenemo dalje, da kapetan nešto ne posumnja“, šapat dubokim glasom.

Narednog trenutka su ostavili moje grudi da se tresu, da žude za još kojim dodirom.

Osetila sam da se donji deo pokrivača razmakao.

Stisnula sam noge, pokušala da sakrijem vlagu koja je sigurno istekla i na pokrivač, ali su me oni uhvatili za kolena i razmakli ih. Svežina vazduha je došla na moju mokru kožu, tamo gde se noge sastavljaju.

„Divna je“, prošaputao je mlađi vojnik. Znala sam da misli na moj ružičasti cvet sa vlažnim laticama, njegove reči su pokrenule pravi potop.

„Poljubi je“, duboki šapat.

Ne, ne smeš! – pomislila sam, glava i ramenima su mi se trzali.

„Ne, ne smem“, stresao se, osetila sam to na rukama kojima se naslonio na moju butinu.

„Vidi kako su lepe, kao prave usne. Uvuci jednu u usta, pa jezikom svuda okolo proveri da nije tu nalepila onaj mikro SD. Hajde, tako ti je naređeno, ja ću za to vreme da proveravam noge.“

Povukao je moju levu nogu prema sebi, mlađi vojnik je moju desnu nogu gurnuo daleko u stranu i naslonio se svom težinom na unutrašnju stranu butine. Nisam mogla ništa da vidim, srce mi je tuklo kao ludo očekujući dodir.

Činilo mi se da su minuti prošli, predugi minuti, kada sam čula kako glasno i duboko udiše moje opore mirise, kada sam osetila njegov vreo dah, kao da pali moju vlažnu sluzokožu.

Jedva primetan dodir po desnoj usmini, mišići su mi zadrhtali kao da ih je prodrmao strujni udar, kukovi su pokušali da se podignu ka njemu, ka njegovim ustima, ali ih je on čvrsto držao, pritiskao na dole.

Ležala sam potpuno nemoćna, vezanih ruku, fiksirane glave, bez mogućnosti da vidim, sa nogama široko raširenim i čvrsto stisnutim snažnim mladim muškarcima, ležala i čekala koje će neželjene osećaje slasti i uživanja njegove usne i jezik preneti mojoj pici, a ona celom telu, svim mišićima, nervima, koži, kostima, mozgu.

Njegov jezik je pošao po površini, po liniji gde se susreću desna noga i telo, a zatim je ustima obuhvatio moju desnu usminu i usisao je, pa prešao jezikom po unutrašnjoj strani. Topila sam se od slasti, kao lednik se rastopila u kliznula ka njegovim ustima.

Zatim je isto ponovio uz ivicu leve noge, pa usisao levu usminu. Svest su mi ispunili zadovoljstvo i milina, usne su mi se raširile u osmeh koji sam pokušavala da zaustavim, prikrijem.

Vića je jezik naslonio sa donje strane mog otvora i snažno pritisnuo, moji kukovi su se pokrenuli ka njemu, da pojačaju pritisak. Trenutak kasnije jezik mu je skliznuo pravo u moj otvor.

„Posrči to“, šapnuo je Mića.

„Mlim?“ promumlao je mlađi vojnik, nije odvojio usne od meda.

„Suviše si mršav, a verujem da dovoljno treniraš.“

„Trnirm.“

„To znači da ti nedostaju hormoni. Ti njeni sokovi su prebogati hormonima koje će da ti podstaknu razvoj mišića.“

„Msliš?“

„Meni su tu tajnu otkrili pre pola godine. Efekte možeš da vidiš na meni.“

Odvojio se od mene. „Za samo pola godine?“

„Da.“

Kao pijavica se upio u moju picu, jezikom pritisnuo i milovao svuda naokolo. Glasno je srkao moje slatke sokove.

U mojoj svesti nije ostalo ništa osim tog jezika, zvuka srkanja i vibriranja mojih osetljivih tkiva.

Osetila sam da mi se leva noga pomera još više na stranu i dole. Krupni vojnik se naslonio na nju, čula sam njegov šapat uz samo uho.

„Izvinite, gospođo, zbog ovoga. Nije sasvim po protokolu, ali ćete mnogo pomoći jednom mladom vojniku. Ti Vaši sokovi su izuzetni lekoviti, to je baš ono što je njemu neophodno.“

Nisam bila u stanju ništa da odgovorim, skoro ni da dišem.

Ako će to njemu da pomogne neka se posluži, moja podsvest se osmehnula.

Svest je to pokušala da odbaci, žestoko, jer ja to ne želim. Ne smem ni da pomislim na tako nešto. Samo što nisam mogla da se bunim, nisam smela da se bunim.

Vlažne usne su preklopile moju levu dojku, usisale bradavicu, vruć jezik je pritisnuo i protrljao.

„Samo da malo potpomognem lučenje hormona“, prošaputao je vojnik i prešao na moju drugu dojku.

Grudi su mi bridele i izdizale se ka njemu, stomak mi se grčio i istiskivao slatku tečnost, guzica mi se grčila i podizala kukove, a mozak obuhvatio žuto-narandžasti plamen.

To je trajalo nekoliko predugih minuta.

Vrele usne su mi prelazile sa jedne dojke na drugu, vruć jezik mi je klizio uz i niz picu i zavlačio se unutra, trljao i levo i desno.

Stariji vojnik se uspravio. Moje grudi su bujale, pomerale se levo-desno, tražile njegova usta.

Jagodice njegovih prstiju i nokti su nastavile da mi pale kožu na nozi.

„Kada budeš sa devojkom ovo radi dugo, dugo, dok se sasvim ne zagreje, dok ne poludi od očekivanja, ali sada nemamo vremena“, šaputao je on. „Vidiš ovo gore? To je centar svemira, njenog svemira, bar ovog momenta. Okruži to lagano jezikom, dobro nakvasi, pa onda liži, sisaj, kako ti već tvoja podsvest bude rekla da treba da radiš. To nam je u genima, nemoj da brineš da li ćeš znati.“

Htela sam da mu zabranim da to radi, da viknem, da ga sprečim.

Ne zato što moje telo to nije želelo, već zato što sam bila svesna da ću od toga da svršim, brzo i jako, a to nije smelo da se desi. Ne pred nepoznatim momcima, vojnicima, a pogotovu ne da to vidi onaj debeli oficir.

Nisam stigla da ispustim ni glas jer je njegov jezik tog momenta prešao celom svojom vrelom i vlažnom dužinom preko mog klitorisa. Telo mi je zadrhtalo od iznenadne i neočekivane navale zadovoljstva, tako snažne da mi je blokirala disanje.

„Obično prvo zagrevamo devojku malo okolo naokolo“, smejao se kroz šapat stariji vojnik.

„Mrf, frm, br“, pokušao je nešto da kaže mlađi, ali nije ispuštao moj klitoris iz usta. Usisavao ga je, jezikom obilazio okolo, pa po celoj površini, duvao pućkajući, kroz celo moje telo je kolao neverovatan osećaj razdraganosti, uživanja, slasti.

To više nisam mogla da izdržim. Počela sam da dišem duboko, nekoliko dugih sekundi, onda se to pretvorilo u kratku, brzu i isprekidanu borbu za dah dok su mi se kukovi trzali, pokušavali su da nateraju njegov vreo, vlažan jezik da čvršće i intenzivnije pritisne moje uzburkano i natečeno dugme.

Još samo da gurne prst unutra, biću odmah gotova, skoro sam se poplašila od te misli. Moje telo je želelo oslobođenje napetosti, ali sam ja te misli odbijala svom snagom.

Bila sam vezana, dirana protivno svojoj volji, uzbuđenje me je dovelo skoro do vrha, ali je to nešto što nije smelo da mi se dogodi. Nikako. Ne ovde, ne sada.

Moje telo je mislilo drugačije. Nagomilavalo je to toplo i vlažno osećanje, uzdizalo ga do nivoa kada mora da se prelije preko brane moje svesti i da mi preplavi celo telo. Mora.

Postala sam svesna da to ne mogu da sprečim, koliko god da sam se trudila.

Stigla sam na par sekundi do potpune predaje, do zemljotresa, poslednjom mrvicom preostale svesti sam pokušala da zadržim ono što sam znala da ne mogu.

Tada je zazvonio telefon.

Reski zvuk je u trenutku moju svest sa paperjastih oblaka vratio u moje izmučeno, uzdrhtalo telo.

Mladi vojnik se odmah povukao, stariji je spustio i sastavio moje noge.

Grčevi su mi i dalje protresali mišiće stražnjice i stomaka, osećala sam da mi se telo pomera gore-dole u talasima, pokušavala sam da ga umirim, jedva sam razaznavala glasove oficira.

„Uspeli ste? Odlično! Bar je ta jedna potvrdila da smo u pravu. Kako? Samo tako? Evo, sada ćemo i mi to da proverimo. Odmah ću Vas obavestiti. Razumem, gospodine.“

Čula sam bat brzih, teških koraka ka nama.

„Naši doušnici su bili u pravu, stvarno prenose mikro SD karticu. Kod jedne su pronašli. Za par minuta će naći i kod ostalih.“

„Gde je to sakrila?“, dubokim glasom je upitao stariji vojnik.

„Ha“, glas oficira je bio čudno tanak, „nikada ne biste pogodili.“ Ćutao je nekoliko sekundi, pa nastavio kao naučnik koji objašnjava klincima. „Sakrila ga je u vaginu. Da, da, u vaginu. Zavukla unutra. Hajde, Joviću, odmah to izvuci. Ti imaš dugačke prste na tim ručerdama. Hajde, odmah.“

. . .

KOLAPS